Morfološki oblici
Glagoli u engleskom jeziku mogu se formirati na 4 načina, tj. postoje 4 morfološka oblika, a to su: the present (sadašnje vreme), the past (prošlo vreme), the present participle (sadašnji particip) i the past participle (prošli particip).
The present (sadašnje vreme) je osnovni oblik glagola koji tražimo u rečniku: be, close, love, go…
The past je prošli oblik glagola koji objašnjava da se radnja dogodila u prošlosti, to je prost glagolski oblik koji stoji sa imenicom ili zamenicom i tako označava predmet iskaza: I was, I closed, I loved, I went…
Participles and verbs of sensation (participi i glagoli percepcije)
Participi (sadašnji i prošli) su glagolski pridevi koji se najčešće koriste za građenje trajnih i svršenih vremena. Ali oni se mogu koristiti i u raznim konstrukcijama kao i za skraćenje rečenica.
Participi se koriste da skrate rečenicu kada označavaju radnju istovremenu sa dešavanjem radnje glavnog glagola.
- She was sitting in an armchair reading a book. (Sedela je u fotelji i čitala knjigu.)
- He is a man praized by all his friends. (On je čovek hvaljen od strane svih svojih prijatelja.)
Nekada radnja participa može i da prethodi glavnoj radnji:
- Taking a key out of his pocket, he opened the door. (Izvadivši ključ iz džepa, on je otvorio vrata.)
- It is a novel written a few years ago. (To je roman napisan pre nekoliko godina.)
Sadašnji particip može da objašnjava razlog izvršenja neke radnje.
- Feeling tired, I went to bed early. (Pošto sam bila umorna, otišla sam u krevet ranije.)
Takođe se koristi da označi trajne osobine stvari ili ljudi.
The road joining the two villages is very narrow. (Put koji spaja dva sela je veoma uzan.)
Prošli particip se koristi u obrascu
subjekat + glagol + imenica/ zamenica + prošli particip sa velikim brojem glagola kao što su feel, find, get, have, hear, like, make, prefer, see, want …
- I found the house deserted. (Pronašao sam kuću napuštenu.)
- John heard his name called. (Džon je čuo da su prozvali njegovo ime.)
Upotreba glagola “have” i “get” u ovakvim konstrukcijama se zove causative have i znači da radnju nije izvršio subjekat već neko drugi za njega:
- How often do you have your car serviced? (Koliko često ti rade servis na autu?)
- I have just had my hair cut. (Upravo sam išla da mi skrate kosu.)
Ponekad konstrukcija have something done ima značenje iskusiti, proći kroz nešto, na primer:
- My brother had his nose broken in a fight. (Mom bratu su slomili nos u tuči.)
- He had his car stolen last night. (Sinoć mu je neko ukrao auto.)
Sadašnji particip se može koristiti u obrascu
subjekat + glagol + imenica / zamenica + sadašnji particip sa velikim brojem glagola koji označavaju čulne senzacije (verbs of sensations), npr. hear, look at, notice, observe, perceive, see, smell, watch, a i sa glagolima like, find, get, have, keep, make, want, wish…
- I thought I heard the telephone ringing. (Mislim da sam čula telefon kako zvoni.)
- Did you notice something moving in the bushes? (Jesi li primetio da se nešto mrda u žbunju?)
- Look at the birds flying south. (Pogledaj ptice kako lete na jug.)
Ponekad u istim ovim konstrukcijama sadašnji particip može biti zamenjen infinitivom bez “to”. Razlika je u tome što konstrukcija sa infinitivom označava završenu trenutnu aktivnost a sadašnji particip označava radnju koja traje.
- I saw him cross the road. (Videla sam ga kako je prešao put.)
- I saw him crossing the road. (Videla sam ga kako prelazi ulicu.)
Pravilni i nepravilni glagoli
Engleski, kao i mnogi germanski jezici, sadrži pravilne i nepravilne glagole. Svaki nepravilni glagol se uči napamet. U zavisnosti od pravilnosti glagoli se dele na četiri grupe: pravilni, nepravilni, glagoli koji imaju više oblika i nepotpuni glagoli.
Pravilni glagoli grade prošlo vreme i prošli particip tako što se im dodaje nastavak –d ili –ed, kao što je open, opened, opening, opened.
Nepravilni glagoli imaju sopstvene oblike za prošlo vreme i prošli particip kao što je drink, drank, drinking, drunk.
Glagoli sa više oblika formiraju prošlo vreme i prošli particip na dva ili više načina, dakle mogu biti pravilni i nepravilni u isto vreme, kao što je thrive, thrived ili throve, thrived ili thriven.
Nepotpuni glagoli poput beware, ought, quoth nemaju participe i imaju samo nekoliko oblika ili vremena.
Funkcije pomoćnih glagola u engleskom jeziku
Pomoćni glagoli u engleskom jeziku su be, do i have, a oni se takođe mogu koristiti i kao samostalni glagoli. Will i shall se koriste da izraze buduće vreme.
U svakom od sledećih primera ovi pomoćni glagoli imaju funkciju prostog predikata (nema dodatnih glagola koji menjaju njihovo osnovno značenje):
- Tamara is a teacher. (Tamara je učiteljica.)
- The bowls are in the cupboard. (Činije su u kredencu.)
- James does this kind of thing frequently. (Džon to čini često.)
- My roommates and I do the laundry every week. (Moji cimeri i ja peremo veš svake nedelje.)
- I can’t complete my task because he still has my notes. (Ne mogu da završim moj zadatak jer su kod njega još uvek moje beleške.)
- They have several kinds chocolate in the store. (Oni imaju nekoliko vrsta čokolade u radnji.)
Drugi glagoli koji se takođe smatraju pomoćnim su can, could, may, might, must, ought, should, and would. Ovi glagoli se nazivaju modalni glagoli i izražavaju potrebu, obavezu ili mogućnost:
- Tom decided that Ana could take several days off.
- The girl told her parents that she would finish everything if they gave her money.
- John told Maria that she ought to have the car fixed.
- The boss told his workers that they might get new uniforms.
- According to the instructions, we must keep this cream in a cool and dry place.
Pomoćni i glavni glagol ne stoje uvek jedan pored drugoga. Između njih se mogu naći odrečne rečce i prilozi:
- They have not changed the figures on time. (Nisu promenili cifre na vreme.)
- The problem was never discovered. (Problem nikad nije otkriven.)
- He has recently decided that all workers should do those reports. (On je skoro odlučio da svi radnici treba da urade te izveštaje.)
- Will you walk the dog tomorrow? (Hoćeš li prošetati psa sutra?)
- My friend was rapidly and gracefully dancing about the stage. (Moj prijatelj je brzo i graciozno igrao po pozornici.)
The passive voice (pasiv)
Glagoli imaju dva stanja: AKTIV ili radno stanje i PASIV ili trpno stanje.
Ako subjekat rečenice vrši radnju, onda je glagol u AKTIVU
- Somebody cleans the office every day. (Neko čisti ovu kancelariju svakog dana.)
Ako subjekat rečenice trpi radnju, onda je glagol u PASIVU
- The office is cleaned every day. (Ova kancelarija se čisti svakog dana.)
Objekat aktivne rečenice (the office) postaje subjekat pasivne rečenice i dolazi na početak rečenice, a glavni glagol (clean) se stavlja u pasiv (is cleaned).
Pasiv se gradi od odgovarajućeg oblika glagola to be i past participle-a (prošlog participa) glavnog glagola.
Tako će u sadašnjem vremenu pasiv glagola clean glasiti:
- am cleaned, are cleaned, is cleaned (u zavisnosti od lica)
a u prošlom vremenu
- was cleaned, were cleaned (u zavisnosti od lica)
Rečenica koju smo imali u sadašnjem vremenu, ovako bi izgledala u prošlom:
- Somebody cleaned the office yesterday. (Neko je juče očistio ovu kancelariju.) (aktiv)
- The office was cleaned yesterday. (Ova kancelarija je očišćena juče.) (pasiv)
Primeri pasiva:
- Butter is made from milk. (Buter se pravi od mleka)
- Oranges are imported into Britain. (Pomorandže se uvoze u Britaniju.)
- How often are these rooms cleaned? (Koliko često se čiste ove prostorije?)
- This house was built 100 years ago. (Ova kuća je sagrađena pre 100 godina.)
- These houses were built 100 years ago. (Ove kuće su sagrađene pre 100 godina.)
- When was the telephone invented? (Kada je izmišljen telefon?)
Upotreba:
Pasiv se koristi u situacijama
1. Kada ne znamo ko je izvršio radnju
- The house was built in the 19th century. (Kuća je izgrađena u 19. veku.)
2. Kada izvršilac radnje nije bitan
- Wine is served during the lunch. (Vino se služi tokom ručka.)
3. Ako želimo da označimo izvršioca radnje, koristimo predlog by.
- These cakes were made by my mother. (Ove kolače je napravila moja majka.)
Napomena: Samo prelazni glagoli (glagoli koji imaju objekat iza sebe) mogu da se stave u pasiv.
Trajni (progressive) aspekt
Pomoćni glagol be se koristi sa sadašnjim participom za formiranje trajnog aspekta. Rečenica „I am driving my car“ opisuje šta govornik radi u samom trenutku govora, dok je rečenica „I drive my car“ činjenica i odnosi se na širi vremenski period.
Svršeni (perfect) aspekt
Pomoćni glagol be se koristi sa prošlim participom da bi se formirao svršeni aspekt. Na primer, rečenica „Marina has fallen in love“ se razlikuje od „Marina fell in love“ jer prethodna podrazumeva povezanost sa sadašnošću (moguće je da je Marina još uvek zaljubljena), dok u drugoj to nije slučaj.
Stative verbs – glagoli stanja
Neki glagoli se koriste samo (ili uglavnom) u prostim vremenima, a ne koriste se u trajnim. Primer prostog vremena je prosto sadašnje vreme, ili prosto prošlo vreme. Primer trajnog vremena je sadašnje trajno vreme ili prošlo trajno vreme. Ovi glagoli se zovu glagoli stanja. Glagol koji nije glagol stanja zove se glagol zbivanja i obično predstavlja neku radnju. Često se glagoli stanja odnose na to šta volimo, a šta ne, ili opisuju mentalno stanje, a ne neku radnju.
Pogledajte primere ovih glagola:
