Gde vrebaju najopasnije zmije?

Povezane objave

• Patuljasti orao se posle 100 godina vraća u Vršac! 03/08
• Zanimljivosti o Jamajci 03/05
• Najzabavniji alarm IKADA! 23/01

Ovi delovi sveta predstavljaju veliku opasnost kada su opasne zmije u pitanju.

Tim sačinjen od švajcarskih, američkih i britanskih naučnika sproveo je istraživanje i sastavio mapu opasnosti od zmija.

Područja gde vladaju najopasnije zmije

Naučnici su sastavili mapu opasnosti od zmija, nakon što su u obzir uzeli sve faktore, od rizika od ujeda otovnice do mogućnosti pristupa hitne pomoći.
Nakon sporovedenog istraživanja došli su do podataka, gde vrebaju najopasnije otrovnice. Reč je o delovima južne Azije, centralne i zapadne Afrike, zatim Južne i Centralne Amerike i Okeanije.

Najrizičniji reon

Kako bi utvrdili koji region od navedenih je najranjiviji kada je pristup medicinske pomoći u pitanju, uporedili su faktore rizika.

U obzir su uzete lokacije staništa 278 otrovnica i tri kriterijuma ranjivosti: vreme potrebno da se stigne do određenog područja, kvalitet medicinskih usluga i sposobnost lekara da pruže potrebnu pomoć.

Na osnovu ovih podataka, naučnici su kreirali tri mape i izdvojili “crvene” tačke.

Prva mapa predstavlja vrste otrovnica koje borave u određenom delu sveta, dok druga pokazuje vreme koje potrebno da se stigne do dela grada u kojem se nalazi medicinska ustanova. Treća prikazuje opasne zabačene krajeve sa slabim nivoom medicinske pomoći.

Mape će poslužiti kako lokalnom stanovništvu, tako i turistima koji se upute na ove lokacije. Pružiće im potrebne podatke koji ukazuju na najefikasniju moguću pomoć nakon ujeda zmije.

Najopasnije zmije nalaze se u Australiji

Naime, najopasnije otrovnice naseljavaju područje Australije, međutim broj ujeda je mali, kako otrovnice žive daleko od naseljenih mesta. Kada su ranjive zone u pitanju najviše ih je u centralnoj Africi i Aziji.

Statistički podaci pokazuju da svake godine u svetu od ujeda zmije umre oko 125.000 ljudi, dok 400.000 preživi ali sa teškim zdravstvenim problemima.

Kako navode istraživači, u pitanju je studija koja, u suštini obuhvata samo mali deo, jer su prikupljeni podaci stigli iz bolničkih registara, dok najveći broj žrtava i ne stigne do medicinski centara.