Uvod
Zalihe su deo obrtnih sredstava neophodnih za normalno obavljanje proizvodnje i prodaje, i one omogućavaju da se ovi procesi odvijaju sa minimalnim poremećajima. Za njihovo angažovanje se često angažuju velika finansijska sredstva koja prouzrukuju značajan iznos troškova kapitala. U proizvodnim preduzećima u SAD ulaganja u zalihe predstavljaju približno 20% ulaganja u ukupna sredstva, dok u trgovinskim preduzećima to učešće iznosi oko 30%.
Knjigovodstveno gledano zalihe sasvim sigurno nisu jedina važna stavka u bilansu stanja preduzeća, ali polazeći od interesa zajmodavca one vrlo često predstavljaju ključni faktor u odlučivanju o tome treba li nekom preduzeću dodeliti kredit za razvoj, finansijsku konsolidaciju ili svojinsku transformaciju.
Zalihe se reprodukuju u periodu kraćem od godinu dana, ili najduže u toku jednog proizvodnog ciklusa. One omogućavaju da se proces proizvodnje i prodaje u preduzeću obavlja normalno, odnosno bez zastoja ili uz minimalne poremećaje.
Postoje tri osnovne vrste zaliha:
- sirovine i materijal
- nedovršena proizvodnja
- gotovi proizvodi, odnosno roba
Sirovine i materijal su dobra koja se nalaze u skladištu, odnosno koja još nisu predata u proces proizvodnje. Zalihe nedovršene proizvodnje predstavljaju sredstva koja se nalaze u tekućoj proizvodnji, na kojima se još obavljaju proizvodne operacije, da bi se kompletirao gotov proizvod. Gotovi proizvodi su završena dobra, spremna na prodaju. U trgovinskom preduzeću radi se o zalihama robe namenjene prodaji kupcima.
Zalihe sirovina i materijala
Zalihe sirovina i materijala obuhvataju sitan inventar i ambalažu. One predstavljaju dobra koja se nalaze u skladištu i nisu još predata u proizvodnju. U IT industriji one predstavljaju procesore, kartice, čipove, baterije, itd.
Veličina zaliha zavisi od njihovih karakteristika. Neke sirovine i materijali se mogu nabaviti odmah, u toku istog dana, ukoliko se dobavljači nalaze u istom mestu i ako ih imaju na zalihama. Međutim, najčešće će od trenutka slanja porudžbine do trenutka isporuke proteći izvestan vremenski period. Od dužine slanja tog perioda zavisiće i veličina zaliha koje će se držati. Jeftinije sirovine i materijali mogu se nabavljati u većim količinama, dok se kod skupih mora voditi računa da zalihe budu što manje, kako bi se izbegla angažovanja znatnih finanijskih sredstava. Sirovine i materijali koji se lako kvare, lome, podložne isparenju ili brzo zastaravaju, treba pribavljati u manjim količinama.
Zalihe nedovršene proizvodnje
Zalihe nedovršene proizvodnje predstavljaju sredstva koja se nalaze u tekućoj proizvodnji. Na njima se još obavljaju proizvodne operacije da bi se kompletirali gotovi proizvodi. U IT industriji kompjuteri ili štampači koji se montiraju predstavljaju zalihe nedovršene proizvodnje.
Ulaganja u ove zalihe zavise od dužine i složenosti proizvodnog procesa. Ako je za proizvodnju nekog proizvoda potrebno izvršiti veliki broj operacija sa određenim vremenskim trajanjem, onda će i proces proizvodnje biti dug, odnosno zahtevaće više vremena. Skraćenje procesa proizvodnje može se ostvariti boljim planiranjem, organizacijom i kontrolom procesa proizvodnje.
