Back to homepage

Borislav Pekić – Citati i izreke

Borislav Pekić

Borislav Pekić bio je akademik, demokrata, i pre svega jedan od najvažnijih srpskih pisaca 20. veka. Iako je prvi roman objavio tek u 35. godini, Borislav Pekić ostao je zapamćen po romanu „Zlatno runo“ koji se često poredi sa najznačajnijim delima svetske književnosti.

Pogledajte neke od najzanimljivijih izreka Borislava Pekića.

Citati i izreke – Borislav Pekić

Kad čovek ostane u mraku, ne traži onoga ko je ugasio sveću, nego drugu sveću.

Ono što mora da bude nije nesreća. Nesreća je samo ono što ne mora biti, a ipak se dogodi. Nesreću uvek izazivaju ljudi. Priroda vlada onim što biti mora.

Sigurnost je samo pobeda jedne verovatnoće nad drugom i ništa više.

Ništa nije neizbežno. Sve je neizvesno.

Budućnost će ili biti kao sadašnjost, pa nas neće trebati, ili će se od nje razlikovati, pa nas neće razumeti.

Čovek se nikad ne pita za uzroke dobrih stvari koje mu se dešavaju. Zanimaju ga samo uzroci rđavih.

Treba gledati pravo. Jer da se htelo gledati iza sebe, dobili bismo oči na potiljku. Treba ljubiti zemlju dece svoje, a ne dedova svojih. Jer čast neće zavisiti od toga odakle dolazimo nego kuda idemo.

Čovek zaista umire. Zato se smrti i plaši. Jedino je živo biće koje od smrti zazire. Jer, samo za njega smrt je konačan nestanak.

Ekonomski prosperitet je destruktivan. Daje ljudima vremena da izmišljaju sve nove potrebe i nove želje.

Čovek je zavisan od razuma kao bolesnik od bolesti koja ga ubija.

Neznanje rađa gordost; gordost rađa neznanje.

Budućnost će ili biti kao sadašnjost, pa nas neće trebati, ili će se od nje razlikovati, pa nas neće razumeti.

Na ovom se svetu može biti samo na gubitku.

Prestao je večni rat prirode i čoveka. Čim je shvatio svoju moć, čovek se prema prirodi počeo ponašati kao prema slučajnoj i nesnosnoj rogobatnosti u uređenom poretku veštačkih stvari, u svetu vlastitih proizvoda, koji bi, inače, bez prirode bio savršen.

Čovek je fragment prirode, a ne vlastite istorije. Pre njegove pojave priroda se iskazuje kao sistem nenarušene ravnoteže. Pojavom čovekove inteligencije situacija u prirodi se menja.